Kako planirati život u trećoj životnoj dobi
Najveća vrijednost koju mnogi ljudi posjeduju nije visina njihove penzije, već imovina koju su sticali cijelog života. Dobro planiranje podrazumijeva da ta imovina ne ostane samo predmet nasljeđivanja, nego da, kada je potrebno, bude u funkciji obezbjeđenja dostojanstvenog života, odgovarajuće njege i što veće samostalnosti u starosti.
Postoji više načina da osoba u trećoj životnoj dobi obezbijedi finansijsku sigurnost ili organizuje skrb i njegu. Nisu svi jednako razvijeni u svakoj državi, ali vrijedi ih pomenuti kao mogućnosti:
1. Zakonska obveza: Prema Porodičnom zakonu u Bosni i Hercegovini (i regiji), punoljetna djeca zakonski su dužna izdržavati svoje roditelje koji su nesposobni za rad i nemaju dovoljno sredstava za život
2. Institucionalna podrška Pomoć u kući: Naknada za pomoć i njegu drugog lica koja se ostvaruje preko nadležnog Centra za socijalni rad, a koja je namijenjena osobama koje zbog starosti ili zdravstvenih razloga ne mogu postpuno samostalno obavljati osnovne životne potrebe i kojima je potrebna pomoć druge osobe, kako bi mogli duže ostati u vlastitom domu.
3. Smještaj u ustanovu za starija lica uz finansiranje iz penzije, ušteđevine ili imovine, kada osoba procijeni da joj je to najbolje rješenje,
4. Dobrovoljna penzijska štednja (treći penzijski stub) – za one koji su tokom radnog vijeka uplaćivali sredstva u privatni penzijski fond.
5. Štednja i investicije – novčana štednja, ulaganja ili drugi izvori pasivnih prihoda koji mogu dopuniti penziju.
6. Zaključenje ugovora o doživotnom izdržavanju – kada druga osoba preuzima obavezu izdržavanja i njege u zamjenu za imovinu koja prelazi na nju nakon smrti primaoca izdržavanja.
7. Korištenje vlastite imovine uz zadržavanje određenih prava – npr. prenos nekretnine uz zadržavanje prava doživotnog stanovanja ili plodouživanja, ako to odgovara porodičnoj situaciji. Ovo samo po sebi ne garantuje njegu, ali može biti dio šireg dogovora.
8. Prodaja dijela ili cijele imovine i korištenje dobijenih sredstava za finansiranje njege, pomoći u kući ili smještaja u ustanovi kada to postane potrebno.
9. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, u državama u kojima je zakonom predviđen. (Napomena: u Republici Srpskoj i Federaciji BiH uobičajen je ugovor o doživotnom izdržavanju, dok dosmrtno izdržavanje nije opšti institut kao, na primjer, u Hrvatskoj.)
10. Porodični ugovori i organizovana porodična briga – iako nisu poseban pravni institut, članovi porodice mogu urediti međusobne odnose i raspodjelu obaveza, a po potrebi ih povezati sa odgovarajućim pravnim ugovorima.