Postupak stavljanja pod starateljstvo – kada se pokreće i kako izgleda?

Stavljanje punoljetne osobe pod starateljstvo predstavlja zakonom uređen postupak čiji je cilj zaštita osobe koja zbog svog zdravstvenog stanja više nije u mogućnosti samostalno brinuti o svojim pravima, interesima ili imovini.
Ovaj postupak nije namijenjen ograničavanju nečijih prava, već zaštiti osoba koje više ne mogu samostalno donositi važne životne i pravne odluke.
Kada se može pokrenuti postupak?
Postupak se može razmatrati kada postoji osnovana sumnja da punoljetna osoba, zbog bolesti, demencije, intelektualnih teškoća ili drugog ozbiljnog zdravstvenog stanja, nije sposobna razumjeti značaj svojih postupaka ili se brinuti o sebi i svojoj imovini.
Sama starost nije razlog za stavljanje pod starateljstvo.
Ko može pokrenuti postupak?
U skladu s važećim propisima, postupak mogu pokrenuti osobe ili institucije koje za to imaju zakonsko ovlaštenje, poput članova porodice ili nadležnog organa socijalne zaštite, kada procijene da je zaštita osobe neophodna.
Kako izgleda postupak?
Postupak se provodi pred nadležnim organima i obično uključuje:
-prikupljanje relevantne medicinske i druge dokumentacije,
-procjenu zdravstvenog i funkcionalnog stanja osobe,
-utvrđivanje da li osoba može samostalno štititi svoja prava i interese,
-saslušanje osobe, kada je to moguće,
-donošenje odluke u skladu sa zakonom i najboljim interesom osobe.
Svaka odluka mora biti zasnovana na dokazima, a ne na pretpostavkama ili isključivo na mišljenju članova porodice.
Da li porodica sama odlučuje?
Ne.
Članovi porodice mogu ukazati na potrebu za zaštitom, ali ne mogu samostalno odlučiti da neko bude stavljen pod starateljstvo. O tome odlučuje nadležni organ u postupku propisanom zakonom.
Koje su dužnosti staratelja?
Staratelj je dužan postupati savjesno i isključivo u interesu štićenika. Njegove obaveze mogu obuhvatati:
-zastupanje u pravnim poslovima,
-brigu o ostvarivanju zakonskih prava,
-upravljanje imovinom u skladu sa zakonom,
-donošenje određenih odluka kada ih štićenik nije sposoban donositi sam,
-redovno izvještavanje nadležnog organa, kada je to propisano.
Staratelj nije vlasnik imovine štićenika niti može raspolagati njegovom imovinom prema vlastitom nahođenju.
Šta je cilj starateljstva?
Cilj starateljstva je zaštititi dostojanstvo, prava i interese osobe kojoj je potrebna pomoć, uz što veće poštovanje njene autonomije i volje.
Kad god je moguće, osoba treba biti uključena u donošenje odluka koje se odnose na njen život, a ograničenja njenih prava trebaju biti svedena na najmanju moguću mjeru i primjenjivana samo kada su zaista neophodna.