Pred/Bračni ugovor– uređivanje imovinskih odnosa između bračnih ili budućih bračnih partnera

Brak nije samo zajednica života, emocija i porodičnih vrijednosti, već i pravno-ekonomski odnos koji proizvodi značajne imovinske posljedice. Tokom trajanja bračne zajednice supružnici stiču prava i preuzimaju obaveze, a način na koji će njihovi imovinski odnosi biti uređeni može imati dugoročne pravne i finansijske posljedice.
Upravo zato zakon omogućava supružnicima da zaključe bračni ugovor i samostalno urede svoja imovinska prava i obaveze.
Šta je bračni ugovor?
Bračni ugovor je pravni posao kojim supružnici uređuju svoje postojeće i buduće imovinske odnose.
Po svojoj pravnoj prirodi predstavlja poseban ugovor sa elementima obligacionog prava, ali je uređen Porodičnim zakonom i mora biti zaključen u zakonom propisanoj formi.
Zaključenjem ovog ugovora supružnici mogu isključiti režim propisan Porodičnim pravom, drugačije i preciznije definisati šta predstavlja posebnu, a šta zajedničku imovinu, način upravljanja i raspolaganja imovinom, kao i pravila koja će se primjenjivati u slučaju prestanka bračne zajednice.
Riječ je o zakonom dozvoljenom obliku autonomnog uređivanja imovinskih odnosa.
Razlika između predbračnog i bračnog ugovora
Porodični zakon definiše bračni ugovor kao institute kojim bračni ili budući bračni supružnici mogu urediti svoje imovinske odnose drugačije, ili detaljnije nego što ih uređuje Porodični zakon. Kada se taj ugovor zaključuje prije sklapanja braka, u pravnoj teoriji I praksi često se označava kao predbračni ugovor, iako zakon taj naziv ne izdvaja kao poseban institut.
Suštinski, pravna priroda predbračnog i bračnog ugovora je ista – oba su ugovori kojim se uređuju imovinski odnosi u bračnoj zajednici,
Razlika između predbračnog i bračnog ugovora ogleda se prvenstveno:
• u trenutku njegovog zaključenja: predbračni ugovor zaključuju budući supružnici prije sklapanja braka, dok bračni ugovor zaključuju lica koja su već u bračnoj zajednici
• pravno dejstvo predbračnog ugovora nastupa zaključenjem braka, dok bračni ugovor proizvodi pravno dejstvo od trenutka zaključenja
• pravni uslov za punovažnost: predbračni ugovor proizvodi dejstvo samo ako brak bude zaključen; bračni važi odmah po zaključenju.
• Predmet uređivanja: predbračnim se unaprijed uređuje budući imovinski režim, dok se bračnim često uređuje ili mijenja već postojeći imovinski režim.
• Praktični razlog: predbračni djeluje preventivno, a bračni korektivno.

Ako supružnici ne zaključe bračni ugovor, na njihove odnose primjenjuju se pravila zakonskog imovinskog režima.
To podrazumijeva razliku između:
Posebne imovine – imovine koju je supružnik imao prije zaključenja braka, kao i imovine stečene tokom braka nasljeđem, poklonom ili drugim osnovom koji nije rezultat zajedničkog rada;
Zajedničke imovine (bračne tekovine) – imovine stečene radom supružnika tokom trajanja bračne zajednice.
U praksi, granica između ove dvije kategorije često nije jednostavna, naročito ako se ona nije na početku evidentirala , kada dolazi do ulaganja posebne imovine u zajedničku ili obrnuto.
Šta se može urediti bračnim ugovorom?
Bračni ugovor može sadržavati odredbe kojima se uređuje:
• razgraničenje posebne i zajedničke imovine;
• način upravljanja i korištenja imovine;
• ulaganje jednog supružnika u posebnu imovinu drugog;
• pravo na naknadu uloženih sredstava;
• raspolaganje nekretninama, poslovnim udjelima i prihodima;
• raspodjela obaveza i dugova;
• način podjele imovine u slučaju razvoda;
• zaštita imovine stečene prije braka ili naslijeđene imovine.
Supružnici imaju široku slobodu ugovaranja, ali ugovor ne smije biti suprotan prinudnim propisima, javnom poretku niti pravima trećih lica.
Forma bračnog ugovora
Da bi bračni ugovor bio pravno valjan, mora biti sačinjen u propisanoj formi.
Bez poštovanja ove forme, ugovor ne proizvodi pravno dejstvo.
Kada je bračni ugovor posebno koristan?
Zaključenje bračnog ugovora posebno je preporučljivo kada:
• jedan supružnik u brak unosi vrijednu nepokretnu ili pokretnu imovinu;
• postoji porodični posao ili udjeli u privrednim društvima;
• supružnici ulažu sredstva u nekretninu koja je posebna imovina jednog od njih;
• jedan od supružnika želi zaštititi naslijeđenu imovinu;
• postoje djeca iz prethodnih brakova ili vanbračnih zajednica;
• supružnici žele izbjeći buduće sporove i neizvjesnost.

Zaključak
Bračni ugovor je instrument pravne I ekonomske sigurnosti, a ne znak sumnje ili nepovjerenja među supružnicima.
Jasno uređeni imovinski odnosi omogućavaju supružnicima da svoju zajednicu grade na povjerenju, bez neizvjesnosti i mogućih sporova u budućnosti. Njime se štite interesei oba supružnika i doprinosi stabilnosti bračne zajednice, jer unaprijed otklanjaju moguće nesporazume.
U vremenu kada su imovinski odnosi sve složenij i, pravovremeno uređenje ovih pitanja predstavlja oblik odgovornosti – prema partneru, porodici i vlastitoj pravnoj i ekonomskoj sigurnosti.