Testament ili ugovor o doživotnom izdržavanju – šta je bolje?

Kada razmišljamo o tome šta će biti s našom imovinom, najčešće se spominju dva instrumenta: testament i ugovor o doživotnom izdržavanju. Oba uređuju sudbinu imovine, ali su pravno bitno različiti — i izbor između njih zavisi od vaše konkretne situacije.

Testament je jednostrana izjava posljednje volje. Sastavljate ga sami, možete ga opozvati ili izmijeniti u svako doba, a pravno djeluje tek nakon smrti. Njegovo glavno ograničenje je institut nužnog dijela: određeni najbliži srodnici (najčešće djeca i bračni partner) imaju zakonom zagarantovan dio zaostavštine koji im testamentom ne možete uskratiti.

Ugovor o doživotnom izdržavanju je, s druge strane, dvostrani ugovor. Jedna strana (primalac izdržavanja) prenosi svoju imovinu drugoj strani (davalac izdržavanja), a davalac se zauzvrat obavezuje da će ga izdržavati i brinuti o njemu do kraja života. Imovina obuhvaćena ovim ugovorom u pravilu prelazi na davaoca nakon smrti primaoca, ali — i to je ključna razlika — ta imovina ne ulazi u zaostavštinu i ne dijeli se po pravilima o nasljeđivanju, pa tako ni po pravilima o nužnom dijelu.

Upravo zbog toga se ugovor o doživotnom izdržavanju često bira kada osoba želi da konkretnu imovinu (na primjer stan ili kuću) ostavi tačno određenoj osobi koja se o njoj brine, bez bojazni da će drugi nasljednici naknadno tražiti svoj nužni dio.

Ipak, ugovor nosi i obaveze i rizike za obje strane. Davalac izdržavanja preuzima stvarnu, dugogodišnju obavezu brige — koja košta i vremena i sredstava. Primalac, pak, prenosi imovinu uz povjerenje da će obaveza biti ispunjena. Ako se obaveze ne izvršavaju, ugovor se može raskinuti, a u praksi nije rijetkost ni da ga nakon smrti pobijaju nezadovoljni srodnici. Zbog svega toga ugovor mora biti sačinjen u propisanoj formi i ovjeren (kod notara odnosno suda), uz jasno definisane obaveze.

Kako odabrati? Testament je jednostavniji i fleksibilniji — možete ga mijenjati i njime obuhvatiti cjelokupnu imovinu, ali uz obavezno poštovanje nužnog dijela. Ugovor o doživotnom izdržavanju ima smisla kada postoji osoba koja stvarno preuzima brigu i kada želite da određena imovina sigurno pripadne baš njoj, izvan ostavinskog postupka.

U praksi je najbolje rješenje često kombinacija instrumenata, prilagođena konkretnoj porodičnoj i imovinskoj situaciji. Zbog ozbiljnih i trajnih posljedica, prije bilo kakve odluke preporučujemo individualnu pravnu konsultaciju — kako bi odabrani instrument zaista odgovarao vašem cilju i bio pravno valjan.