Ugovor o doživotnom izdržavanju

Ugovorom o doživotnom izdržavanju jedna ugovorna strana (davalac izdržavanja) obavezuje se da će drugu stranu (primalac izdržavanja) izdržavati do njene smrti, a primalac izdržavanja izjavljuje da će nakon svoje smrti na davaoca preći određena imovina ili pravo.
U praksi se često koristi kao način osiguranja njege, pomoći i materijalne sigurnosti za primaoca izdržavanja, uz istovremeno raspolaganje imovinom za slučaj smrti, u korist davaoca izdržavanja u budućnosti.
Bitna karakteristika ovog ugovora jeste da imovina ne prelazi odmah na davaoca izdržavanja, već tek smrću primaoca izdržavanja.
Ko može zaključiti ugovor?
Primalac izdržavanja može biti svako poslovno sposobno lice koje želi da mu druga osoba pruža izdržavanje i brigu.
Davalac izdržavanja može biti:
• bračni ili vanbračni partner,
• srodnik,
• treće lice koje nije u srodstvu sa primaocem.
Obavezna forma ugovora
Ugovor mora biti zaključen u propisanoj formi, odnosno sačinjen kao notarski obrađena isprava.
Prilikom sastavljanja ugovora notar je dužan upozoriti ugovorne strane na pravne posljedice ugovora, posebno na činjenicu da imovina koja je predmet ugovora po pravilu ne ulazi u ostavinu nakon smrti primaoca izdržavanja.
Ugovor zaključen bez propisane forme je ništav.
Predmet ugovora
Predmet ugovora mogu biti:
• nekretnine (stan, kuća, zemljište),
• pokretne stvari,
• novčana sredstva,
• druga imovinska prava.
Važno je da je imovina dovoljno određena ili odrediva.
Obaveze davaoca izdržavanja
Sadržaj izdržavanja zavisi od volje saugovarača, ali najčešće obuhvata:
• smještaj,
• ishranu,
• nabavku odjeće i obuće,
• njegu u bolesti,
• plaćanje režijskih i drugih troškova,
• pomoć u svakodnevnim aktivnostima,
• organizovanje i snošenje troškova sahrane.
Obim obaveza može biti detaljno definisan ugovorom.
Kada imovina prelazi na davaoca izdržavanja?
Imovina prelazi na davaoca izdržavanja tek smrću primaoca izdržavanja.
Do tada primalac ostaje vlasnik svoje imovine, osim ako ugovorom nije drugačije uređeno u pogledu pojedinih prava korištenja.
Odnos prema nasljeđivanju
Jedna od najvažnijih posljedica ugovora o doživotnom izdržavanju jeste da imovina koja je predmet ugovora ne ulazi u zaostavštinu primaoca izdržavanja.
Zbog toga se ta imovina ne dijeli među nasljednicima u ostavinskom postupku.
Nasljednici često smatraju da su oštećeni, ali sama činjenica da postoji ugovor o doživotnom izdržavanju isključuje njihovo parvo da nasljeđuju imovinu koja je predmet takvog ugovora.
Nužni nasljednici i ugovor o doživotnom izdržavanju
Za razliku od poklona, imovina prenesena na osnovu valjanog ugovora o doživotnom izdržavanju po pravilu ne ulazi u obračun nužnog dijela.
Međutim, nasljednici mogu osporavati ugovor ako smatraju da:
• obaveze iz ugovora nisu stvarno izvršavane,
• da je bio prividan (simulovan),
• da je zapravo prikrivao poklon,
• da je zaključen pod prisilom, prevarom, zabludom
• primaoc izdržavanja u vrijeme zaključenja ugovora bio nesposoban za rasuđivanje.
Raskid ugovora
Ugovor se može raskinuti:
• sporazumom ugovornih strana,
• sudskom odlukom zbog neizvršavanja obaveza,
• zbog poremećenih odnosa koji onemogućavaju ostvarivanje svrhe ugovora.
Sud u svakom konkretnom slučaju cijeni da li postoje razlozi za raskid.
Smrt davaoca izdržavanja
Ako davalac izdržavanja umre prije primaoca, njegova prava i obaveze mogu, pod zakonom propisanim uslovima, preći na njegove nasljednike ukoliko oni pristanu da nastave izvršavanje obaveza iz ugovora.
Ako to nije moguće, ugovor može biti raskinut.
Najčešći sporovi u praksi
Najveći broj sudskih sporova odnosi se na:
• tvrdnje da izdržavanje nije pružano,
• navodnu poslovnu nesposobnost primaoca izdržavanja,
• pitanje da li je ugovor zapravo prikriven poklon,
• zahtjeve nasljednika za utvrđenje ništavosti ili poništenje ugovora,
• sporove oko upisa prava vlasništva nakon smrti primaoca izdržavanja.
Zaključak
Ugovor o doživotnom izdržavanju predstavlja snažan pravni instrument kojim se istovremeno obezbjeđuje briga za starije ili nemoćne osobe i uređuje sudbina njihove imovine nakon smrti. Zbog značajnih posljedica koje proizvodi prema nasljednicima i ostavinskom postupku, prilikom njegovog zaključivanja potrebno je jasno definisati prava i obaveze ugovornih strana te voditi računa o potpunom i urednom izvršavanju ugovora. Valjano zaključen i izvršavan ugovor o doživotnom izdržavanju u pravilu ima prednost u odnosu na nasljednopravne zahtjeve koji bi se odnosili na istu imovinu.
U praksi je zaživjela obaveza notara da na nesumnjiv način procijeni sposobnost za rasuđivanje primaoca izdržavanja u vrijeme zaključivanja ugovora o doživotnom izdržavanju, a radi izbjegavanja osporavanja valjanosti ugovora, I psihijatrijsko vještačenje stranke – primaoca izdržavanja koji donosi odluku za života, da svoju imovinu Ili njen dio, nakon svoje smrti prepusti u vlasništvo davaoca izdržavanja, a da zauzvrat sebi osigura skrb u starosti.